Život na vodi...: Kupovina magle 3

понедељак, 9. јануар 2017.

Kupovina magle 3

               



                    I dok novogodisnja atmosvera lagano posustaje a vedri novogosnji duh pod naletom sumorne svakodnevice popusta polako se vracamo u rutinu na koju smo navikli. Neke stvari koje nas godinama muce se ponovo poput crnih oblaka nadvijaju nad vedrim mislima kojima smo bili preokupirani do pre par "minuta".

                  Jos jedna ribolovacka sezona je za nama a pocetkom svake sumiram utiske od prethodne pokusavajuci da u ovoj sledecoj ispravim sto se ispraviti moze. Kao i uvek prvo se setih najlepsih detalja. Dobrih pecanja. Lepih momenata pored vode. Lepih terena koje sam obisao. Dobrih ljudi s kojima sam imao prilike uzivati pored vode... a onda otvarajuci jednu od  kutija nadjoh i ribolovacku dozvolu za 2016godinu. Dozvolu koja je posle silnih peripetija oko podele voda izdata tek 25.3.i  za koju sam morao izdvojiti 6000din.

                  U vremenu kada 6000din ili 50e   za vecinu gradjana predstavlja značajan novac nekima jos teze pada to sto jedinstvena dozvola i nije bas "jedinstvena". Pa tako doplata ima puno a ni sami ribolovci vise i nisu sigurni kada su na kom ribolovakom podrucju i da li ce im neko zatraziti samo jedinstvenu ili ce im biti potrebna jos neka dozvola za vodu na koju su dosli. Mene je ipak kao i svake godine do sada ljubav prema vodi i ribolovu naterala da se odreknem tog  novca zarad kupovine dozvole.

                   Vec pomalo potisten drzeci taj komadic papira u ruci sam se iz sve siline  naprezao u pokusaju da se setim koliko puta mi je ona zapravo i bila potrebna. Za razliku od prethodne ove sezone sam imao priliku i upoznati „mitska bica“ ovih prostora zvana cuvari. Presabirah se prilicno dugo a onda shvatih da sam ove sezone imao cetiri puta tu srecu sresti se sa cuvarima, pokazati im papiric i prozboriti neku sa njima.cuvarima. Koliko puta ste ih vi sreli?

Krivolov bez
straha
                   Neki koji se bave matematikom bi sada rekli  da sam u bunar bacio 2000din...  Cena  dnevne dozvole koja se i dalje moze izvaditi na vodi kod cuvara je 1000din. Malo sam razmislio o toj matematici...  Postavlja se veoma teško  pitanje: Sta mi kupujemo za tih 6000din? Svake godine se zapitam da li  taj novac predstavlja razliku izmedju ribolova i ribokradje? Da li za taj novac kupujem  svoj duševni mir? Ili mislim da time kupujem veru u bolje sutra za sve nas ribolovce?


Fotografija je preuzeta sa sajta URS
                Dok su ribokradice sve smelije postavlja se pitanje koliko jedan cuvar moze i sme upustiti se u raspravu sa cesto i naoruzanim krivolovcima. Mreze, struja i gas su vec postali deo standardnog folklora na nasim vodama tako da pored tih velikih problema retko ko ima snage boriti se sa lovostajima i ribom ispod mere. Da ne bude sve tako crno i da se pojavilo svetlo na kraju tunela imali smo prilike videti na delu Tamisa od Panceva do Opova na kom su dvojica cuvara svaki dan vodila bespostednu borbu sa ribokradicama raznih formata. Gomila prijava, oduzimanja opreme su najbolji pokazatelj da su Oliver i Slavoljub resili nesto da promene na vodi. A ni izbusene gume na njihovim automobilima i pretnje koje su stizale ih nisu sprecile da nastave na svom putu. Za njima nije zaostajao ni dvojac iz Malog Zvornika koji cine Milan i Bogdankoji vec par godina vodi borbu na svojim terenima.

            Zadnjih godina se velikom brzinom povecava broj revira na kojima ljudi pecaju i vracaju ribu ne povredjenu nazad u vodu za cenu dnevne dozvole od 300 do cak 2000din. Pa u čemu je razlika? Zašto su neki spremni preći stotine kilometara, platiti tolike iznose za jedan dan pecanja?  Spremni su platiti iz razloga sto se nekim od tih revira moze upecati nesto! A zadovoljstvo nadmudrivanja i borbe sa ulovom nema cenu!

Jedan od ulova sa
revira
                         I dok je put do ozdravljenja nasih voda dugacak i krivudav sem par izdvojenih primera i dalje se ne nazire bolje sutra na nasim vodama, a projekti poput jacanja populacije i vestackog mresta  Mladice, Linjaka i Zlatnog karasa  se gase zbog  nedostatka sredstava i  nezainteresovanosti drustva za koje je ekologija i ocuvanje biljnog i zivotinjskog sveta jos uvek na marginama. Ja cu licno nastaviti da kupujem dozvolu jer želim misliti da ce taj novac otici upravo  ljudima kojima je jos uvek stalo i koji se u melahonlicnom drustvu u kom zivimo  pokusavaju izboriti za nas ribolovce, za Mladicu, za Linjaka, za Zlatnog karasa ili bilo koju ribu nasih voda!  I ako nista drugo nadati se da cu naredne sezone sresti cuvare makar sedam puta i time i matematicki razresiti dilemu koja nas muci.

3 коментара:

  1. Ja sam ove godine dao 10000 za dozvole i naravno ni jednom nisam sreo cuvara kao i predhodnih godina.Dozvolu vise necu uzimati iz principa jer ribokradice rade posao u po bela dana,kada prvi put budem video cuvara nabicu mu u grlo ove dve od 2016 pa cemo onda da pricamo dalje.

    ОдговориИзбриши
  2. Heh, i ja sam dao 10.000din za dve dozvole. Nijednom nisam sreo čuvare u 2016-oj, za razliku od ribokradica...

    ОдговориИзбриши
  3. Pozzz ja pecam pretezno na jezerima na kanalu sam bio nigde jednog cuvara dok na Conopljanskom jezeru svakodnevno pokazujem dozvolu. Doplata je bila 2000 na standardnu i isplatilo se... Cuvari stvarno brinu koliko toliko i kruze oko jezera. Naravno hteo nehteo moram kupiti dozvolu :)

    ОдговориИзбриши