Život na vodi...: Skobalji, nosare i plotice sa tople vode

среда, 14. децембар 2016.

Skobalji, nosare i plotice sa tople vode





               Ova godina je zaista bila drugacija od prethodnih. Obicno bi najveci deo svojih ribolovackih sati provodio na Tisi, Tamisu i meni dobro poznatim vodama. Ali ipak su okolnosti bile malo drugacije pa sam pored standrardnih destinacija  imao prilike obici i upoznati vise novih voda.

               Neke od destinacija koje sam imao prilike posetiti u upoznati  ostavile su takav utisak na mene da sam im se prosto sto pre zeleo vratiti. Tako da sam posle jednog letnjeg pecanja na Toploj Mlavi kod Drmna prosto bio opcinjen tom vodom i zeleo sam joj se vratiti ali bi mi uvek odlazak tamo za malo izmakao. Mesta za pecanje je malo. Guzve su velike a preci 100km u jednom pravcu a ne naci mesto mi je tu vodu cinilo jos daljom.

               Vetar koji se bas razduvao ovih dana bi me verovatno u bilo kojoj drugoj situaciji naterao da uzivam udobno zavaljen u toplini doma ali drugarov poziv me prosto naterao da napravim izuzetak i ovog jutra u drustvu kuma vec uveliko gazim kilometre prema vodi ciji poziv prosto nisam mogao da odbijem. Za razliku od njega koji je imao prilike uzivati u carima Mlave citava dva dana a potom bio ljubazan da nam sacuva mesto dok ne stignemo meni ce i pola dana biti dovoljno.

              Na vodu stizemo oko 9.30h. Nije to bila ona ista voda na kojoj smo letos pecali babusku i sarana do iznemoglosti. Delovala je  mnogo drugacije. Brze, sa jacim tokom. Izlila se iz korita. Poplavila i ono malo pozicija sa kojih se moglo pecati i sada je pecanje bilo moguce sa samo tih 300stotinak metara obale na kojima je Dule cuvao i 10tak metara obale za nas.

              Vremena za gubljenje nema pa sam se brzo raspakovao i poceo mesati hranu. Ovaj put cu koristiti Tubertini Cavedano koji cu mesati sa teskom zemljom i dodati nesto poparenih crva. Pozicija na prvi pogled izgleda prilicno lepo. Sa jedne strane je krosnja oborenog i potopljenog drveta a 10tak m dalje sa druge se nadvija krosnja drveta koja se na ovom jakom vetru tako povijala i pravila zvukove da sam imao osecaj da ce svakog trena da se sruci na mene.

              Sobzirom na vetar odlucio sam pecati na upredenu strunu da bi zbog manje istegljivosti imao sto bolju indikaciju grizova. Pocinjem  sa udicom u velicini 14 namamcenom sa dva crva na predvezu duzine 50cm. Posto je voda prilicno jaka „gura“ moram  koristiti DG hranilicu sa kramponima i otezanjem od 50gr.

             Vetar je toliko duvao da se vrh stapa toliko njihao da je cinio pecanje gotovo ne mogucim. Da bi udare vetra smanjio vrh stapa sam spustio sto nize ka vodi. Tada sam dobio  udarac a i prvu ribu. Umesto babuske ili deverike koje dominiraju leti na udici se nasla sitnija nosara. Nastavljam sa hranjenjem a u svaku hranilicu dodajem pored poparenih i po malo zivih crva. Posle 20tak minuta zatisja na ponovo udarac i ponovo sam na udici imao nosaru ali ponovo sitnu...

            Sada se nesto vec moralo menjati. Na udicu umesto dva mamcim cetiri crva. Odmah po pozicioniranju sistema dobijam udarac koji je bilo tesko ne primetiti jer se vrh stapa silovito zabio u vodu. Bila je to ponovo nosara ali lepa i krupna nosara puna snage koje se borila cak i po prihvatanju u mredov. Ponovo mamcim udicu sa cetiri crva i ponovo dobijam jos jednu lepu nosaru.Tog dana bilo je prilicno jasno. Veliki mamac-velika riba! Pored nosare koja je zaista bila najraspolozenija put do udice nalazili su i skobalji, plotice, protfisi....

         Kako sam samo uzivao taj dan. Cak ni kretanje kuci vec oko 15h to nije poremetilo. Mlava mi je priredila jos jedno iznenadjenje. Pokazala mi je ova voda neko potpuno drugacije lice. Kao da su Mlava leti i Mlava zimi dve razlicite reke. Obe te reke bile su mi lepe.  Svaka na svoj nacin. Letnja u zelenom ruhu, laganog toka a zismska mocna i nepredvidiva. Sada mi nista drugo nije preostalo nego da sto pre ponovo posetim ovu vodu i vidim da li me ponovo moze iznenaditi.









Нема коментара:

Постави коментар