Život na vodi...: Pecanje u serijama

среда, 15. март 2017.

Pecanje u serijama




          Tako blizu a tako daleko bi mozda bila i najbolja recenica koja definise moj odnos sa rekom Savom. Pomalo slabasan riblji fond na delu oji posecujem, velika guzva, mali broj pristupacnih mesta, ceste oscilacije vodostaja su faktori koji me prosto teraju odbijaju od reke koja mi protice na 500m od kuce.

         Prolece je vec u punom jeku temperature se lagano dizu. Vode se polako aktiviraju dajuci sve bolje i bolje ulove.Vec par dana pratim vremensku prognozu koja se bukvalno menja iz sata u sat u nadi da cu za sutra imati koliko toliko lepo vreme da se mogu zaputiti na neku od zeljenih destinacija bez bojazni da cu dobar deo dana presedeti ispod kisobrana i u autu. I pored svog nadanja ipak je najavljen jos jedan prevrtljiv dan. Nekako se resenje samo nametnulo. Treba otici na najblizu vodu, ne nadati se nekom ulovu i prosto uzivati i provesti jos jedan dan pored vode. Kao resenje se jednostavno nametnula Sava. 
         Dok sam ovog ranog jutra cupkao ispred zgrade cekajuci Milana dodje po mene nisam mogao odoleti utisku da su meterolozi imali pravo jer je jutro bilo vlazno i hladno u toj meri da se dah koji sam ispustao video jasno i prosto stapao sa maglom koja se sirila oko mene. Sve informacije su govorile da je Sava u laganom porastu i ali i da se ponei sobalj jos uvek moze prevariti.

         Sam dolazak na vodu prikazao je malo drugaciju situaciju od ocekivane. Umesto porasta vode od 10tak cm na dnevnom nivou voda je porasla vise od 40cm u odnosu na juce a sto je jos gore zamutila se u dobroj meri. Tracak nade je prestavljalo to sto se mogla uociti aktivnost ribe na nekih 20m od obale.

         I pored najavljenog suncanog dana sunce bi tek po malo i veoma tesko nalazilo put kroz oblake i ovo jutro u kombinaciji sa vetrom koji nam je duvao u lice cinio jos hladnijim. Dok je Milan brzo spremio sve sto mu je trebalo za pocetak ribolova ja sam kilavio i setkao okolo izbegavajuci sto sam duze mogao da sednem na hladnu stolicu cekajuci da se sunce konacno prikaze i unese malo topline u ovo maglovito jutro.

          U prethodnom periodu sam imao sa Savkim sobaljima razlicita iskustva pa sam se odlucio za slatkasto, slanu kombinaciju hrana. Vec standardni Cavedano cu da bi sto prirodnije izgledao za ovo doba godine mesati sa gold medal black i jos to ucvrstiti sa PV1 Colanteom i teskom zemljom. A na 2kg te mase cu dodati jos 500gr krupno mlevene prezle.

          Lagano i ja sada krecem. Pecacu na 20m na samoj ivici matice gde je dubina oko 6m. Koristicu hranilice sa kramponima a odlucio sam se za hranilicu sa 6 polja tezine 45gr. Posle desetak minuta nisam imao ni udarac a nista se nijepromenilo ni posle pola sata pecanja. Resih da bolje ispitam teren pa sam uveo jos jedan stap koji ce biti u samoj matici na 30m daljine.

          Posle 2h pokusavalja, menjanja i trazenja ribe  jedinio sto je bilo dobro je to to sto je sunce konacno ogrejalo a magla se digla pa se sada vec moglo sedeti u dukserici. Jasno se videlo da voda nadolazi brzo. Mozda cak prebrzo a pored toga sto dolazi pocela je i da muti. Bas tada dobih udarac na dalji stap koji je bio u matici. Na udici se nasla plotica a recept je bio predvez 1m sa samo jednim crvicem navucenim na veoma laganu udicu koja sa takvim mamcem titra u medjusloju. Nastavih dalje, za njom dodje odmah i druga a zatim treca. Bas kada sam pomislio da je riba legla na hranu sve staje i ponovo zatisje. Zatisje je prajalo  45min a onda na drugi stap ponovo serija. Ovaj put serija je bila kraca. Samo dve ribe. A onda ponovo sve staje. 45min je ponovo trebalo ribi da se vrati i uzme moj mamac. Serija ovaj put bese nesto duza.


             Voda je brzo dolazila a riba se konstantno kretala. Za trenutak riba bi se nasla u domasaju mojih stapova pa bi prosto nestala. Imao sam strpljenja sacekati jos jednu seriju a onda uzivati u pogledu na reku. Gledati sada vec u braonkastu vodu koja tece, vrhove koji nepomicno stoje… Vreme je! Vreme je da se lagano pakujem i kazem Savi ponovo dovidjenja i vidimo se…








Нема коментара:

Постави коментар