Pod jakim utiskom da ove sezone jos nisam imao onu pravu, zeljenu borbu i nadmudrivanje sa saranom budim se ranom zorom i počinjem sa planovima i racunicama. Psenica i konoplja se lagano krckaju na šporetu, a ja već vidim sebe na Safariju na poziciji jedan kako zamaram nekog debeljka. Specifican miris kuvane konoplje koji se rasirio stanom a bogami i celim ulazom daje mi siguran znak da pokupim pelete i ostatak opreme i izletim iz stana.
Dok polako pešačim pored savskog jezera, misli su mi već na izboru i kombinaciji mamaca. Tada, prvo iznenađenje tog dana! Takmičenje, na Safariju je takmičenje! Vec zadihan pod teretom gomile stvari koje sam teglio dobrih 700-800m polako se okrećem i razmisljam o teretu koji moram da teglim i nazad, o propalom ribolovackom danu. Šta dalje? Ulećem u kuću i uzimam kesu Meleg feeder hrane, ključeve od kola, kupujem crviće i pravac Mikica!
Prvo iznenađenje na samom dolasku na jezero, prazno je! Nema ni jednog ribolovca! Sedam na omiljenu poziciju mesam hranu i uzimam owner udice kraceg vrata u velicini 14 na predvezima 0,14 u duzini od 30cm. Chapion Choise i Competition su spremni za akciju. Meleg feeder hrana sa dodatkom konoplje, psenice i kroz sito proteranog secerca izgleda odlicno.


Mali Mika je jos uvek mali ali sarani u njemu i nisu bas. Ono sto sam zeleo to sam i dobio. Sada mogu kuci. Jos jedan pogled na Mikicu dok polako idem ka autu. Da li je moguce da na ovu vodu jos uvek dolazim sa istim zarom kao i prvi put. Doduse sa malo drugacijim zeljama i ambicijama, ali kada podjem kuci uvek krecem sa jasnom porukom: Jedva cekam da dodjem ponovo!